Biti roditelj u vrijeme izolacije – U vrijeme online nastave

U tijeku je drugi tjedan bez redovite nastave u školama. Nadamo se da ste i vi kao roditelji, ali i vaša djeca kao učenici, u određenoj mjeri naviknuli na ovaj način rada i učenja.

Roditelji su se zajedno s djecom i njihovim učiteljicama/nastavnicima našli u novoj ulozi i do sada možda nepoznatoj situaciji.

Stoga, imamo nekoliko savjeta kako biti roditelj u vrijeme izolacije-u vrijeme online nastave:

  1. nemojte biti pod pritiskom i misliti da morate igrati ulogu „zamjenskog učitelja/nastavnika“. Djeca uče i reagiraju drukčije kada ih poučavaju roditelji, nego kada ih poučavaju učitelji/nastavnici. Većina zadataka i aktivnosti koje će se zadati u virtualnim učionicama vaša djeca mogu samostalno obavljati. Učenici će slati svoje radove učiteljima/nastavnicima zbog povratnih informacija. Naravno, poželjno je i trebate se truditi da što više nadzirete rad vaše djece.
  • Svojoj djeci pomozite stvoriti  dnevni raspored. To znači da dijete svaki dan zna kada je vrijeme doručka, kada vrijeme učenja i pisanja domaće zadaće, odmora, igre i ostalih obroka- baš kao što je to bilo za vrijeme trajanja redovite nastave. Jer ipak, i učenje putem informacijskih tehnologija je također pravo učenje!
  • Nastava na daljinu ne znači isključivo online nastava i da vaša djeca zato trebaju stalno biti na računalima. Neka djeca mogu „iskoristiti“ ovu situaciju i puno više vremena provoditi na mobitelu ili računalu pod izgovorom da je to nužno zbog škole. U tome se ogleda vaša uloga, da u što većoj mjeri- naravno koliko je to moguće zbog vaših svakodnevnih obveza provjeravate što vaše dijete radi na mobitelu ili računalu.
  • Svaki će učitelj/nastavnik organizirati nastavu na način kako je to najbolje za njegove učenike i javiti vam načine izvršavanja zadataka. Nemojte uspoređivati način održavanja nastave na daljinu i pitati se zašto se načini razlikuju od učitelja do učitelja. Načini poučavanja se i inače razlikuju jer se svi učitelji/nastavnici prilagođavaju svom razredu.
  • Naposljetku, ovo je proces učenja za sve nas. Kako tjedni budu odmicali  sve će biti svima puno jasnije i ugodnije. Budimo blagi prema samima sebi i prema djeci. Vaša djeca su iznimno sposobna i ne sumnjamo u to da će nas zadiviti svojom sposobnošću prilagodbe ovoj situaciji, a i vi sebe kao roditelje.

Učenje i motivacija

Iako je danas nekako sve izraženiji trend usmjeravanja na akademske vještine, i to još u ranoj predškolskoj dobi, za uspješno školovanje, važne su i neke druge stvari. Da, ima nečeg važnijeg u školi od brojki i slova. Nečeg bez čega učenje postaje mučenje. To je ono što nas pokreće, a krije se iza riječi motivacija.

Škola je važan dio života svakog od nas, ona je puno više od njenog akademskog dijela. U školi djeca osim što usvajaju znanja uče i o komunikaciji, socijalnim odnosima, samokontroli, kako regulirati vlastite emocije, izboriti se za sebe, poštivati druge, kako se nositi s neuspjehom, biti uporan i sl.

Neki roditelji sa strepnjom očekuju novu školsku godinu prisjećajući se ustaljene rutine u razgovoru s djecom o školskim obavezama – „Ne da mi se“, „Evo sad ću“, „Malo ću kasnije“ i slično. Ovo su odgovori djeteta kojemu nedostaje motivacije za učenje. Naime, djecu u školskom uspjehu često koči nedostatak motivacije, a ne nedostatak sposobnosti. U razvoju motivacije za učenje važan je učitelj, nastavnik, ali i roditelj.

Pa kako onda razvijati kod djeteta motivaciju za učenjem, taj žar koji će ga poticati da istražuje, s veseljem pristupa novom, doživljava trud i uspjeh koji slijedi iza učenja kao svoj?

Postoje različiti oblici motivacije koji na različite načine i u različitim okolnostima pokreću – najopćenitije, to su vanjska i unutarnja motivacija. 

 Vanjska motivacija:

  • usmjerena je na izvršavanje zadanih obaveza – što se od djeteta očekuje, ono što dijete misli da „mora”;
  • na nju snažno utječu vanjske povratne informacije – nagrade, kazne, pritisci,
  • vodi prema površnom pristupu učenju,
  • razvija strah od neuspjeha,
  • dijete ne pokazuje upornost u učenju,
  • usvojena znanja su kruta, dijete ne prenosi znanje iz jednog u drugo područje.

Unutarnja motivacija:

  • dijete pokazuje upornost u učenju,
  • učenje je više kreativno,
  • razvijaju se pozitivne emocije prema školi,
  • vodi prema dubljem razumijevanju naučenog.

Kako povećati motivaciju?

  • poticanje težnje k uspjehu – uvijek budite svjesni konačnog cilja i razloga zbog kojega ste počeli nešto raditi jer će vas takve stvari natjerati da se trudite još više,
  • smanjite strah od neuspjeha – svi uspješni ljudi griješe, padaju i doživljavaju neuspjeh, ali razlika je upravo u tome što se ne boje pogriješiti nego to smatraju lekcijom i prilikom za napredak,
  • nemojte postavljati nerealno visoke ciljeve – budite svjesni vlastitih mogućnosti i sposobnosti prije postavljanja određenih ciljeva,
  • nemojte postavljati preniske ciljeve – s druge strane, nemojte podcjenjivati sposobnosti koje posjedujete i imajte na umu da je uvijek bolje imati cilj koji je barem malo iznad vaših sposobnosti kako biste ga doživjeli kao izazov,
  • ne čekajte zadnji trenutak za obavljanje posla – sve što možete napraviti danas, ne odgađajte za sutra jer vjerojatno neće stići završiti sve na vrijeme,
  • potičite samoregulirano učenje – sami regulirajte procese učenja (odredite vrijeme, postavite ciljeve i ishode učenja, koristite razne mnemotehnike, kartice za učenje, asocijacije za brže pamćenje itd.).

Djeco- uvijek zapamtite da učite radi sebe kako bi u svome životu postigli nešto značajno i postali ono što vi želite. Škola i učenje su vam jedni od načina postizanja toga.

Motivacija = dobri rezultati u školi 😀